Pisma iz Bosne i Hercegovine

Dobrodošli na moj blog

05.06.2016.

Da li smo mi jedini narod na svijetu koji slavi okupatora? Šta nas je historija naučila?

Na današnji dan, 5. lipnja 1463. godine u Jajcu je pogubljen posljednji kralj Bosne. Nakon što je ostao bez ikakvog izlaza, kralj Stjepan Tomašević Kotromanić se predao Osmanlijama. Turci su dali obećanje da će kraljev život biti pošteđen, ali ništa od toga ne bi. Odveden je u Jajce, tačnije Carevo polje gdje je bio sultanov tabor i tu su ga pogubili. Postoje različite zamršene priče o tome kako je kralj izdan i zatim smaknut. Slučajno postoji iskaz svjedoka o tome u uspomenama turskog janjičara srpskog porijekla, od čijeg se stvarnosnog opisa ledi krv u žilama: ,, Kada su kraljeve sluge koje su bile u tvrđavi vidjela da im je gospodar zarobljen, predale su se. Sultan je zauzeo tvrđavu i zapovjedio da se kralj i njegove sluge i saradnici pogube. Kralju je odsječena glava, sultan je zauzeo svu njegovu zemlju.(I)'' Pored njega ubili su i Radivoja Ostojića , kraljevog strica. Istog dana Turci su pogubili 200 bosanskih plemića.

I Lachmann, ur., Memoiren eines Janilxcharen, str. 139 – 140.

Jako mi je teško ovo pročitati, čak i sada iako je toliko vremena prošlo. Opis ovih događaja u meni budu ljutnju, nemir, a najviše tugu. Mnogi ne žele priznati, ali ovo je prelomni trenutak, trenutak kada smo mi prestali da postojimo. U ovom trenutku više nema Bosne i nema dobrih Bošnjana. Mi smo se zaglavili u sjeni okupatora i postali neka blijeda projekcija tih ljudi, nama toliko stranih. Prvo i osnovno ti ljudi (ako ih tako mogu nazvati) nisu imali nikakvo poštovanje prema Bosni, na taj način ubiti jednog kralja? Da li je potrebno išta više reći? Mislim da ovaj postupak dovoljno govori o njihovom (ne)moralu. Tog dana je počelo naše ropstvo, a da toga nismo bili ni svjesni. Danas, ljudi misle da je nama bilo dobro pod osmanskim okupatorom. Pa ljudi moji okupator je okupator , svaki je isti. Svakome je u cilju samo jedno - da iskoristi apsolutno sve što mu ta okupirana teritorija može dati: prirodne resurse, ljudstvo za ratove, novac, ma dušu uzimaju i ne biraju sredstva. ,, Državna je politika jedino bila da drži zemelju pod vlašću i da iz nje izvlači novac, ljudstvo, i feudalne prihode kako bi mogla zadovoljiti potrebe i u ostalim dijelovima carstva.'' (II)

II Malcolm, Povijest Bosne, str.66

Kažu mi :,,Turci su izgradili i unaprijedili državu?'' Ma šta su to Turci izgradili? Tri mosta? 100 džamija? Par javnih kupatila ? Turci su gradili ono što je njima trebalo u datom trenutku. Mostovi su im trebali , putevi su im trebali da izvoze sve što otmu od nas, džamije su im trebale da se mole. Da se razumijemo nemam ja ništa protiv religije i bogomolja, ako se mene pita sasvim je glupo uopće i miješati religiju sa historijom i politikom. Samo želim jasno dati do znanja svima onima koji misle da je period osmanske vlasti u Bosni bio pozitivan, da to nije ni blizu stvarnom stanju stvari. Niti jednu jedinu historijsku epohu ne treba idealizirati,a većina danas osmanski period ne da idealizira, nego predstavlja to kao vrijeme harmonije i utopije. Ljudi očigledno nisu svjesni koliko je bosanskih mladića poginulo na raznoraznim ratištima širom svijeta boreći se za osmansku imepriju. Ja lično jako žalim za svim tim mladim životima, da su se oni barem borili za svoju zemlju, za svoj narod, a ne za neke sultane, age i paše kojima je bilo bitno da se ima dukata i igara, a koliko je taj novac krvav nikoga nije interesovalo. Vrlo je moguće da mnogi nisu ni izbliza upoznati s otomanskim načinom prikupljanja novih ''vojnika''. ,,Janjičarska vojska, zajedno sa sistemom plaćanja danka u dječacima (poznata pod truskom riječju 'devširma' ili ti 'skupljanje') kojim se ona popunjavala, bijaše najvažniji način na koji su se ljudi iz kršćanske Europe novačili u vojnu mašineriju osmanlijske države. Dječaci su odvođeni u Istanbul. Ondje su ih preobraćali na islam i vježbali za janjičarske postrojbe, ili za sultanovu osobnu poslugu.'' (III) Navodi se da je neki visoki turski službenik imao ukupno 165 robova, od kojih su 52 bili Bosanci, vjerovatno skupljeni prilikom neke devširme. Upravo smo to bili , samo robovi nikada ni izbliza jednaki njima.

III Malcolm, Povjest Bosne, str. 62.

Ja nisam nikakav islamofob, kao što već naglasih nemam ništa protiv bilo koje religije, ali nisu ljudi ovdje baš tako dobrovljno prihvatali drugu vjeru, kao što se često može čuti. ,,Oni seljaci koji bi se preobratili na islam mogli su steći povoljnije uvjete zakupa zemlje – da budu punopravni vlasnici malog posjeda ili čiftluka , obično od pet do deset hektara zemlje.''(IV) Svakako da je u otomanskoj državi bilo probitačno biti musliman. U ovom periodu dolazi do masovnog iseljavanja stanovništva iz Bosne, čak se i u popisima spominje veći broj napuštenih sela. ,, Iz Bosne su bježali oni koji nisu prešli na Islam, a novopečeni su muslimani svi ostajali.(V)''. Ukoliko bismo realistično sagledali ove činjenice, potpuno je jasno koliki je stepen vjerske slobode bio zastupljen u Bosni i Hercegovini. Mislim da je sasvim nepotrebno i potpuno glupo uopće govoriti o poštovanju drugog i drugačijeg, ne uništavanju bogomolja i drugih svetosti od strane Osmanlija. Dovoljno je samo pomenuti da prije nego što su Turci stupili u Bosnu, u samoj je Bosni bilo 35 franjevačkih samostana, a u Hercegovini četiri. U osamdesetim godinama I stoljeća franjevački general vizitator zatekao ih je samo deset u cijeloj Bosni. Isti taj broj navodi i biskup Marvić, u svom izvješću iz 1655. godine. Ukoliko samostani nisu nestali sami od sebe, a nisu, sasvim je lako zaključiti šta se s njima dogodilo. '' ,,Katolička crkva u Bosni iako nije imala drugog izvora prihoda od novca iz nizozemstva i darova svojih vjernika, lokalini otomanski upravljači nalazili su mnogo načina da izvuku od nje velike svote. Hirovitiji upravljači služili su se bilo kakvom izlikom da zatraže novac. U jednoj protužbi upućenoj iz Bosne u Rim 1603. godine opisano je kako su Turci držali franjevce u zatvoru i zlostavljali ih tražeći od njih 3000 aspri za odobrenje da mogu ostati u svojim samostanima.''(VI) Apsolutno je očito da su katolički svećenici vrlo teško živjeli i da su ih Osmanlije vrlo često na razne načine tlačile, razlog svemu tome bio je novac.

IV Tomasevich, Peasants, Politics, and Economic Change, str. 24
V Malcolm, Povijest Bosne , str 64.
VI Fermendžin, ur., Acta Bosnae, str. 341.

Koliko je bosanskom stanovništvu bila bitna nova religija i koliko su zaista vjerovali,najbolje će pokazati svjedočanstvo jednog katolika koji je izvjestio habsburški dvor 1599. godine da u pograničnim oblastima Bosne ima mnogo 'potura' koji su zadržali kršćanska imena i ostali 'u duši' kršćani. Dodao je da bi se oni , kad bi se oslobodili Turaka , drage volje ponovno pokrstili.(VII) Mada Turcima i nije bilo bitno toliko domaće stanovništvo, bosanski Slaveni naime, iako preobraćeni na islam, ostali su primitivci i provincijalci u osmanlijskim očima.

VII D. Mandić, Etnička povijest Bosne, str. 207 – 208, 225.

Kada je riječ o samim društvenim odnosima unutar Bosanskog ejaleta,vrlo je moguće da u ovom periodu dosta ljudi prihvata novu religiju samo da bi zadržalo svoje feudalne posjede. Jasne naznake ove teze nalaze se u djelu franjevca Ivana Franje Jukića iz 1851. godine ''Zemljopis i poviestnica Bosne'' koju je objavio pod pseudonimom ''Slavoljub Bošnjak'' gdje on navodi o porijeklu muslimanske aristokracije sljedeće:,,Potekli su od loših kršćana koji su se promuslimanili zato što su samo tako mogli očuvati svoju zemlju.... Nova vjera osigurala im je vlasništvo i bogatstvo, oslobodila ih je svih nameta i dažbina i omogućila da se slobodno odaju svakom poroku , svakom zlodjelu, a sve radi toga da mogu živjeti kao velika gospoda bez truda i muke''. (VIII)

VIII Jukić, Zemljopis i poviestnica Bosne , str. 143. citira Andrić u Development of Spiritual Life in Bosnia ('Razvoj duhovnog života u Bosni') str. 20

Kako je Osmansko carstvo poznavalo uglavnom samo rat i ubijanje,te je razvivši na takvim temeljima širilo svoje zle pipke smrti i po Bosni. Dugotrajni ratovi su opteretili Bosnu, na samom izdahu nekada velika i močna država srednjovjekovna Bosna svedena je na status puke i beznačajne provincije. Katolički biskup Marijan Marvić izvijestio je 1655. godine da je ''u sadašnjem ratu'' više od 2 000 katoličkih obitelji pobjeglo iz Bosne, a u drugom izvješću stoji da su četiri franjevačka samostana popaljena '' u ratovima što se neprekidno vode u ovim krajevima''. (IX)

IX Fermendžin, Acta Bosnae, str 479.


Pisma iz Bosne i Hercegovine
<< 06/2016 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930

MOJI LINKOVI

POVIJEST BOSNE
https://www.youtube.com/watch?v=C4Mvo0QSwcw

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
4145

Powered by Blogger.ba